..

Ne postoji dovoljno dobar razlog, jednostavno ne postoji.

Cak ni On mi ne moze opravdati tvoju odsutnost.

I sta sada ?

Opet stojim, gledam u nebo i psujem sama sebi, zatim se pitam, kako je moguce da jos uvijek ne mogu sama sebi priznati da te vise nikada necu vidjeti.I kako je moguce to, da zivim s uvjerenjem da si samo negdje daleko, i da ces se mozda vec slijedece jutro pojaviti ..

Mozda jer mi je lakse tako,i mozda jer ova realnost, jednostavno nije dovoljno dobra.Ne dovoljno, vec jednostavno nije dobra.

I kada tuga dodje bez razloga, ne krivim se.

A kada je prizivam i molim da mi se pridruzi, ona bjezi.

Zatim se opet krivis kada si kazes da se mrzis.hah.

Divno.

Nekada odgovori ne postoje,

A nekada su tako teski

 Da se ne usudjujem izgovoriti ih.

Znas, nastavicu ovako.

Gluma mi nikada nije lose isla.

Kada treba biti tuzan i tugovati za tobom, spusticu samo glavu, a oni ionako misle ono sto zele da misle, a slijepi su.Tako jebeno slijepi.

Kada se drugi budu smijali, mozda ce bas tada sve u meni umirati.

Ali,

Vise i nije bitno.

Dvije strane uvijek postoje, a ja se zbog tebe ne dam, i ucinicu sve da budes ponosan.

Gdje god da si..

 

I sada..osjecam se kao idiot, to mozes i sam vidjeti.

Ovako meni dodje, bez najvae, i bas mi vecras fali

Da te zagrlim, da mi pricas o planinama i rijekama, i onome kada je ona bila mala,

Fale mi tvoje ruke, tvoje grubo lice, tvoj glas.

Falis mi,

I falim sebi.

Onakva kakva sam bila.

Bezbrizno ludo dijete.

To mi fali.

 

I umjesto da si sada tu, ja pisem o nedostajanju.

 

I svaki put kada se uplasim, ili kada se sjetim svega,

Misli mi na grudi spuste teg, i disanje, postane tako teska stvar.

 

 

 

Sjecas se sigurno svega sto sam ti rekla.I ja se sjecam onoga kada bi se ti pravio da si ljut, ili onda kada sam ti izgubila novac, a ti se samo nasmijao..

Ili onoga kada si za novu godinu kupio maske, ali one koje sam ja htjela.samo ja, ja, ja i ja.uvijek sam ja bila vazna, i zapravo nikada nisam shvatala koliko si ti meni vazan..

Nikada, do sad.

 

 

Oprosti za sve ruzne misli..i mozda nekada shvatis koliko si mi znacio, i kako sam ja to samo glupo pokazivala, pa cak i samoj sebi.

 

Predstava bi izgleda uvijek trajala duze nego sto je trebalo.

 

 

 

 

Cuvaj se… i ja cu se cuvati..najvise sebe. 

(i ako je svaki kraj pocetak necega, meni je vise dosta pocetaka!!)

 

Image and video hosting by TinyPic

(I bolesna sam…O, tako sam bolesna..)

8 komentara

  1. Ja polako se oporavljam, iako me gripa bila svezala jebeno.

    Nedostajanje, krajnja pozuda su moji najveci neprijatelji.
    Ponekad se bacim u silent misery a onda pogledam plavo nebo i kazem ” ja sam ovdje, sad , danas…zivjeti cu za ovaj trenutak, svoj…ako vec ne mogu za nas, jer ti si vec odavno..ucinio to”
    Pokreni se, i sagledaj da si u sadasnjosti.
    Mozda tada shvatis, razlog njegovog odsustva, iz te perspektive sada..sve je teze.

    Grlim te

  2. povlacim sve ruzno sto sam rekla
    i oprastam ti sve /ma ja, uvijek si ti kriva za sve :D/
    ovo je tako dobro napisano 🙁

    /a bas sam htjela da se nesto kofole svetim, ali eto, gdjesh se na bolesnom izivljavat, nema smisla.. :P/

    no, siriusli,
    mnogo, mnogo dobro. 🙂

  3. fictioned:a sta moze biti osim uspomena kada vise nicega nema?pff
    tackler:cula sam ja da pcele znajulatinski, i nekakve poslovice o vukovima, a nisam vjerovala..Sada vjerujem (;
    konfuzija:hah, sve je za mene cudno.(:
    igla:eh..da je samo gripa, nego me danima ovo stanje…c c c..i sta vise da ti kazem..biram MUTE 😛
    pOokla:ma ponavlja covjek sebi ono, budi optimista bla blu bla, ali se tesko uvjeri.
    nightmarebunny:jao, da li je to mozda poziv ? 😛 a i da jeste, Damira ces ipak morati zavoditi sama (zna se koliko zelim ici, ali se isto toliko zna da ne mogu doci..jebote, ovo kad krene..)
    Poltergeistkinjo:A nisi ti nista ruzno rekla, ko je kome slomio srce..misliim 😛

    A znam da mi sve oprastas, tj. za svu tugu i bol koju ti nanesoh ovim komentarcicima…evo, sve mi suze po tastaturi od srece 🙁

    /a znam da se nisi htjela izivljavati, to ti samo onako kazes.ljubav preko bloga je jaca od bilo kakve druge ljubavi!:P a bolesna….joj…idem sad spavati, gdje ces dalje 🙁

    no, rili
    hvala, hvala, mnogo 🙂

Komentariši